Nažalost, roditelj ili laik uočava tek ispoljene znakove poremećaja ili bolesti, a tada više nije moguće spriječiti oštećenje, može ga se samo liječiti. Roditelj obično oko osmog do devetog mjeseca života djeteta uočava većinu poremećaja u razvoju, a tada je već poprilično kasno za djelotvornu medicinsku pomoć.
U neurorizične djece sa uočenim predznacima poremećaja provodi se razvojna gimnastika, poticanje općih i funkcionalnih sposobnosti, poticanje razvoja govora i drugi potrebni specijalni medicinski postupci. Neophodno je dijete u razvojnu gimnastiku uključiti što ranije uz obvezno podučavanje majke za istovjetan rad s djetetom kod kuće. Majka taj program ponavlja koristeći ga u njezi i igri s djetetom. Svrha takvog “trajnog” vježbanja djeteta je: ili potpuno uklanjanje odstupanja u razvoju djeteta ili smanjenje kasnijeg invaliditeta. U dobi od 12 mjeseci se vidi hoće li se dijete dalje razvijati kao zdravo dijete uz nadzor tima jednom godišnje ili su se pokazali znaci oštećenja koje može biti lagano - minimalna cerebralna disfunkcija ili MCD ili teško - cerebralna paraliza. Budući da nema dva ista djeteta s problemima u neuromotornom razvoju potreban je individualni program liječenja.
(preuzeto iz teksta dr. med. Dese Jakupčević-Grubić)